четвртак, 22. октобар 2015.

Vrste odbojke

Paraolimpijska odbojka

Odbojka za onesposobljene sportiste ušla je u paraolimpijski program, kao "demonstracioni" sport za ljude sa amputacijama, 1976. godine u Torontu, Kanada.
U ovoj odbojci mreža je postavljenja u visini od oko jednog metra a teren je dimenzija 10 x 6 metara sa linijom za napad postavljenom 2 metra od mreže. Igračima je dozvoljeno da blokiraju servise, uz uslov da budu u kontaktu sa terenom kada god su u kontaktu sa loptom.


Odbojka na pesku

Odbojka na pesku je popularni sport koji je nastao kao varijanta tradicionalne dvorske odbojke. Kao mesto igre koriste se uglavnom peščane plaže gde je sport i nastao.
Odbojka na pesku nastala je na plažama u Kaliforniiji u SAD-u negde oko 1920. godine. Pravi bum u razvoju odbojke na pesku dogodio se 90-tih godina 20. veka, što je dovelo do toga da je od Olimpijskih igara 1996. godine u Atini, odbojka na pesku postala deo porodice olimpijskih sportova.Najpoznatije nacije u ovom sportu su SAD i Brazil.
Većina pravila igre preuzeta su iz standardne odbojke, a dve ključne razlike su vrsta terena(pesak umesto tvrdog parketa) i tim koji se sastoji od dva igrača sa svake strane(a ne od 6 kao što je u standardnoj odbojci). Evo ostalih glavnih razlika u pravilima odbojke na pesku i obične odbojke:
- teren je veličine 8x8 metara, a ne 9x9 metara kao u običnoj odbojci
- niije dozvoljeno igranje prstima iznad glave prilikom prijema servisa ili napada
- standard za sudjenje tzv. duple lopte prilikom igranja prstima iznad glave je znatno stroži
- dodir bloka se uvek broji kao prvi kontakt
- zabranjen je mekan dodir prilikom kojeg igrač koristi vrhove prstiju da idredi smer lopte prema protivnikovom polju, već je za napad samo dovoljan čvrst udarac(smeč)
- nešto blaži kriterijumi vezani su za prijem servisa

Нема коментара:

Постави коментар